
Duboki koreni šećera
Šećer je prehrambeni sastojak koji već vekovima svojom slašću upotpunjava osećaj zadovoljstva i sreće čoveka bez obzira na pol starosnu dob ili pripadnost odredjenim društvenim grupama.
Može da se proizvodi se iz šećerne trske ili šećerne repe. Najstariji podaci o postojanju i proizvodnji šećera vezani su za šećernu trsku, a to je zeljasta biljka poreklom iz Azije. Šećernu trsku su najpre prerađivali Indijci i Persijanci 500 g. N.e. a potom počinju da je cene Arapi koji su je proširili po Mediteranu, a zatim oko 1000 g. N.e. počinje da se koristi u severnoj Evropi. Prvi evropljani koji su poznavali šećernu trsku bili su krstaši, a 1200 g. Venecija postaje glavni centar za preprodaju na zapadu. Kristifor Kolombo je izvezao šećernu trsku u Ameriku i od tada se proizvodi na mnogim karipskim ostrvima kolonizovanim od strane Španaca i Portugalaca. Kao velike kolonijalne sile Englezi, Francuzi i Holanđani počinju da kontrolišu i razvijaju ovaj unosan i profitabilan posao.
Može da se proizvodi se iz šećerne trske ili šećerne repe. Najstariji podaci o postojanju i proizvodnji šećera vezani su za šećernu trsku, a to je zeljasta biljka poreklom iz Azije. Šećernu trsku su najpre prerađivali Indijci i Persijanci 500 g. N.e. a potom počinju da je cene Arapi koji su je proširili po Mediteranu, a zatim oko 1000 g. N.e. počinje da se koristi u severnoj Evropi. Prvi evropljani koji su poznavali šećernu trsku bili su krstaši, a 1200 g. Venecija postaje glavni centar za preprodaju na zapadu. Kristifor Kolombo je izvezao šećernu trsku u Ameriku i od tada se proizvodi na mnogim karipskim ostrvima kolonizovanim od strane Španaca i Portugalaca. Kao velike kolonijalne sile Englezi, Francuzi i Holanđani počinju da kontrolišu i razvijaju ovaj unosan i profitabilan posao.
Jedan od najstarijih prehrambenih sastojaka svih vremena, je u to vreme definitivno veoma skup i privilegija samo bogatih i moćnih, a danas je pristupačan svima, zahvaljujući razvoju proizvodnih procesa koji su pojeftinili proizvodnju i omogućili da svi mogu da uživaju i imaju koristi od njegovih dragocenih kvaliteta. Tek 1700. godine se otkriva da šećerna repa, poznata još starim Vaviloncima, sadrži šećer. Napoleon Bonaparta intenzivno pokreće gajenje šećerne repe u Evropi koje se oko 1850. godine usavršava putem pažljive selekcije biljaka. Dakle, prestaje period apsolutne dominacije šećerne trske i počinje period "konkurencije" među dvema kulturama i kao posledica, podela kontinenata na one koji imaju industrijsku proizvodnju istih : Stari i Novi Kontinent.